Ljubav, Mehur
U jednom gradu živela
je žena koja je pravila mehurove od sapuna i prodavala ih za pristojan novac
ljudima koji su voleli takve stvari. A ko ne voli mehurove od sapuna, da ih
nežno dodiruje, pomera okolo, prebacuje s kraja na kraj stola, sobe, kuće. Plus
to čarobno presijavanje boja koje ume da ispuni čoveka kada pogleda mekanu i
oseltjivu loptu koja mu je u ruci. I tako je pravila mehurove, sa puno ljubavi
prema svom poslu, i prodavala ih onima koji su želeli da ih imaju. Nije
garantovala trajanje mehura, jer to niko ne može da garantuje, ali je zato
svima preporučivala da se ophode prema njima s nežnošću, jer je to najbolji
način da traju. I tako su se mehurovi množili, leteli po gradu u svim oblicima
i veličinama, pucali i ostavljali za sobom miris sapuna i tuge.
Sve dok jednog dana u
ženinu radnju za izradu mehura nije stupio gospodin u crnini koji je tražio
mehur koji ne može da pukne. Ona mu je rekla:
– Tako nešto ne
postoji, gospodine, svi puknu pre ili kasnije...
A on joj je na to
odgovorio:
– Zato želim da mi
naoravite jedan koji neće pući. On je za jednu posebnu osobu...
– U redu, pokušaću –
rekla je žena i kad je napustio radnju, zatovrila se u svoju labaratoriju i
počela da radi. Dodavala je sve i svašta i rastvor sapuna – olovo, delove
kaveza, kamenac, sodu bikarbonu i sve što bi joj palo na pamet da može da
očvrsne mehur, tako da ne može da pukne. Žavkala bi žvakaće gume i dodavala u
rastvor, ubacivala kugle sa zarobljenim snegom i ukrasnim kućicama, baš sve što
bi mehur učinilo čvrstim, a i dalje mehurastim. Na kraju, posle nekoliko noći i
dana, imala ga je u ruci... jednostavan mehur koji nije mogao da pukne.
Pozvala je čoveka koji ga je preuzeo, zadovoljan platio bogato i zahvalio joj se
sledećim rečima:
– Ne znate koliko ste
mi pomogli ovim činom, vaš sam dužnik.
– Nadam se da ćete
imati sreće sa tom posebnom osobom – rekla je, osetivši ljubomoru u svom glasu.
– Tu je, ispred radnje...
– otvorio je vrata i jedna devojčica je ušla, takođe obučena u crno, s tugom na
licu. Čovek joj je pružio mehur i rekao:
– Radosti moja, ovo je
za tebe. Tvoja majka više nije s nama, ali je ovaj predivni mehur ostavila za
tebe, kao sećanje da ljubav nas čuva i pazi od mnogih stvari, možda najviše od
nas samih. – devojčica je uzela mehur, čvrsto ga stegla, i suze su joj
nakvasile opnu učinivši da boje zaigraju. Prodavačica je bila sigurna da je u
opni videla i ženski lik, poput odraza u ogledalu, sa osmehom i ljubavlju u
očima je gledala svoje dete, kao da se radovala zbog budućnosti koja dolazi...
Нема коментара:
Постави коментар