Smirenost, Zatvor
Bio jednom jedan čovek koji je počinio zločin usled
manjka strasti. Zločin je bio nekako lenj, gotovo nepokretan, i nije bilo nikakve
energije u njemu. Sudija je gledao taj zločin kako se razvlači na optuženičkoj klupi,
grleći onog čoveka i daveći ga, poput lenjivca na drvetu. Sudija se sažalio na
manjak strasti u zločinu i čoveku i obojicu ih osudio na električni zatvor.
Kazao je u završnoj reči:
– Verujem da ljudi treba da budu celoviti, da ono
što rade treba rade do kraja i potpuno. Zato zajedno idete u zatvor pod
naponom, kako bi vam malo napetosti podiglo energiju.
Lupio je čekićem o sto i čovek i njegov zločin iz
manjka strasti su odvedeni u svetlucavu insitituciju. A kakva je to insitucija –
varnice prskaju na sve strane, struja blago pecka čeka god se čovek dotakne. I
svi skakući, retko ko spava, svi su stalno u pokretu. Muzika koja odjekuje je
tehno, jer samo taj tvrdi ritam može da isprati naelektrisanost koja vlada. Čovek
sa zločinom je dobio svoju uniformu, koja je bila napravljena od gume, i dobio
svoje mesto koje je trebalo da deli sa zločinom. Prvu noć obično svi zatvorenici
plaču ili proklinju ili nešto treće, ovaj čovek je samo smireno spavao. Zločin
se pak, iskrao i otišao na žurku koju su organizovali zatvorenici i nije se
vratio do kasnih sati.
Ujutru, dok je trajala prozivka, svi su
poskakivali sem čoveka i njegovog zločina. Zločin je spavao, viseći poput
onesvešćene zmije oko njegovog vrata, a čovek je spokojnim izrazom lica sve
posmatrao. Nije delovalo da ga išta dotiče što se događa oko njega. Susedni
zatovrenik ga je pitao:
– Kako to da ti ne skakućeš? Kako si miran
tako...?
– Ko kaže da sam miran... kiptim od besa u sebi –
rekao mu je kroz osmeh, mada zatvorenik nije više bio siguran da je to osmeh.
– Ali, ne vidi se... ni na tebi ni na njemu... –
pokazao je na oklembešeni zločin koji je sada hrkao.
– Kada bes pretvoriš u suprotnost, on ne nestaje,
samo postaje gušći, slojevitiji i dublji. Isto je i s njim – podigao je mlitavu
ruku zločina. – on deluje kao da nema snage, ali ispod... ispod je orkan koji
čeka da se probudi.
Zatvorenik se odmakao i nastavio da cupka. Bilo
mu je dovoljno strujnih udara, nije želeo da bude tu kada se oluja probudi.
Preneo je priču ostalim zatvorenicima i svi su se složili da je to najbolje za sve
u zatvoru. I tako je besna strast ostala skrivena čitav kaznu, na dobro svih
ostalih, uključujući i zločina koji se sjajno proveo u zatvoru i ostao mlitav
do kraja. Nekima ni struja ne pomaže, za neke je nepokazivanje besa sav trud
koji treba da pokažu na ovom svetu. I nek im bude.
Нема коментара:
Постави коментар