Povratak, Neko
Čuo sam skoro priču o
jednom programeru koji je hteo da postane neko.
To neko je trebalo da bude posebno neko, dakle neko sa navodnicima, ne neko
koje koristimo kada kažemo „neko drvo“ ili „neko kuče“ ili „neko tvoj“. Dakle
programer je hteo bude „neko“, ali nije znao kako to da ostvari, a nije mu bilo
ni jasno zašto bi to hteo da bude. Ali je hteo da bude pošto-poto. Zato je seo
i napisao program, koji je imao zadatak da svaki put kada neko negde na
internetu pomene njegovo ime, ta osoba ubrzo dobije poruku – „on je čuo da ga
pominjete, ali ne brinite, javiće Vam čim bude u mogućnosti“. I tako je pustio
program u mrežu, čekajući da mu popularnost naraste. U početku se ništa nije
značajno događalo, ali malo po malo, počele su da se javljaju priče o imenu i
prezimenu koje sluša sve što se o njemu priča. I ime se pominjalo, a sa njim i
poruka se ponavljala, i sve je počelo da liči na igru. Ljudi su tražili poreklo
poruke, ali je programer sakrio. Nije želeo da ljudi tek tako otkriju ko je,
želeo je da sam to uradio, na način koji on želi. Smatrao je da su svi ljudi na
početku poznati, samo da vro brzo potonu u anonimnost. On je hteo da njegov povratak na scenu bude impozantan. I
dok je poruka preplavljivala internet, on je razmišljao kako da se pokaže
svetu.
Zakazao je pres konferenciju, i pred kamerama mnogih telvizijskih kuća i
novinarima dnevnih novina se predstavio imenom i prezimenom. Kako ga je
izgovorio, čitav svet je bio preplavljen istom porukom:
„On je čuo da ga
pominjete, ali ne brinite, javiće Vam se čim bude u mogućnosti“
Programer je počeo da
besni na program:
– Aman to sam ja, šta
ti je? Prestani da me brukaš... – a program je nastavio da ponavlja istu
rečenicu.
Konačno, programer je urliknuo:
– To nisam ja! Razumeš?
Ja sam niko, ne on nego niko, razumeš li me...?
Program je tada ućutao,
i ko god bi izgovorio programerovo ime više nije dobijao nikakve poruke.
Programer se zahvalio prisutnima i napustio salu. Niko ga više nije video, a
njegovo ime se ne pominje i izbrisano je, jer niko ne zna da li program samo
čeka da „niko“ postane ime, ili se zaista smestio na ramenu svog tvorca i s
njim pošao u zaborav...
Нема коментара:
Постави коментар