15, sudar
Bio jednom jedan čovek
koji je imao 15 golubova sačinjenih
od bisera, na koje je mudrac stavio perje. Ti golubovi nisu baš bili vaspitani,
naprotiv, umeli su da budu prilično naporni, da skaču po terasi i da bude
njihovog vlasnika u po noći i dana. Ali bili su od bisera , i nije baš mogao da
ih tek tako otera ili ih pokloni nekome. Tako je ćutao i trpio, a golubovi su
izbacivali biserni izmet po terasi, gugtali bisernim glasovima i pravili gnezda
od drvca koje bi skupljali, spremajući se da snesu biserna jaja i izlegu
biserne golupčiće. I to je trajalo i trajalo i trajalo dok njegova žena nije
odlučila da ih rastera kad on nije bio tu. Bila je preumorna, neispavana i bilo
joj je dosta svega, pa je uzela šipku i počela da udara po terasi, i golubovi
su se razleteli na sve strane. Perje se raširilo svuda, a i biseri su počeli da
padaju po terasi, ali ona nije marila. Udarala je, besna i neispavana i kada su
se golubovi konačno razleteli na sve strane sveta, onako uzbuđeni počeli su da
se sudaraju međusobno. I tako su
biseri počeli da padaju ok ozgrade, na put i među ljude koji su šetali. I ljudi
su ih zgrabili, počeli da trpaju u nedra, da probaju da uhvate golubove i
odnesu ih kući. Na kraju, posle čitavog dana otimanja, tuče i sukoba, došla je
policija i zatekla samo perje, besnu i raščupanu ženu sa šipkom kako maše i
psuje i tišinu i zatarbljene prozore i vrata. Stajali su i gledali, a onda
slegli ramenima, uhapsili ženu i pozvali čistače da pokupe perje. Čistači su
došli, počistli, pokupili poneki zalutali biser i ubrzo je samo tišina
prevladala okolinom. Vlasnik golubova je došao, zatekao mir i tišinu, a onda
video da nema golubova ni njegove žene. Počeo je da doziva u pomoć, da
preklinje i plače, ali mu niko nije odgovorio, ljudi su ostali u svojim kućama,
da broje bisere i smeju se tuđoj nesreći. A čovek je vrištao i vikao, dok nije
promukao. Nije mu bilo žao bisera, ni golubova. Užasavalo ga je to da mu je
supruga otišla negde, umorna od njegovih suludih ideja, od vere da biseri koje
je želeo njoj da pokloni mogu da lete i da mogu da se množe, samo im treba
udahnuti život i učiniti ih da se osećaju kao deo jata, ničim posebni i po
svemu neobični...
Нема коментара:
Постави коментар