петак, 19. јун 2015.

19.06.2015.

Zanevoleti, Uzbuna

Na polici jedne antikvarnice stoji staro zvono. Očukano, sa tragovima korišćenja i drškom s koje se skinula sva farba, deluje kao uzbuna koja je prošla odavno. Ostala samo da podseća one koji još mogu da se sećaju tog vremena kada je zvonilo i opominjalo ljude. Ipak, neki se sećaju da to zvono nije zvonilo na uzbunu i opasnost od požara ili poplava ili nečeg još strašnije. Ne, ono bi zadrhtalo i pustilo svoj metalni zvuk samo onda kada bi se neko dao zanevoleti? Kakva čudna reč. Znali voleti nekog toliko da nas ta ljubav zanese, da padamo i ne možemo da hodamo normalno. Da je ravnoteža samo pojam koji znamo iz knjiga, ali više ne možemo da ga usvojimo. I tako, kada bi kraj zvona prošlo dvoje ljudi u zanosu ljubavi, koji bi se teturali i ljuljali kao da su pijani, zvono bi zvonilo. I došli bi ljudi koji su bili stručnjaci. Lepo obučeni, u šarenim uniformama. Dali bi zaljubljenima jastuke da se ne povrede pri padu, šarene štapove da se održe na nogama i kompas da ne izgube pravac koji nemaju. Šarena patrola bi se nasmejala, nešto zapisala i pustila zanevoljene ljude da idu dalje. Znali su da ih svašta čeka na putu kroz magično stanje ljubavi, te nisu želeli da im otežavaju život niti da im pišu kazne za nepropisno hodanje i stajanje u pogrešnom položaju. I tako su svi bili srećni. A zvono je znalo svoju svrhu.


Danas zvoni više ne zvoni. Ćutljivo je. Pokriveno prašinom u uglu prostorije, na gornjoj polici. Nije da oko njega ne prolaze ljudi ludo zaljubljeni koji padaju i ne mogu da stoje kako treba. Samo, ono više ne vidi sjaj u njihovim očima, niti drhtanje pri dodiru niti čuje šaputanje reči koje se ne mogu ponoviti. Sve što vidi je igra bez svrhe, čin koji se ponavlja kao dobro uvežbana tačka. Pravilo bez odstupanja. Ali ono nije odustalo. Sanja i čeka svoj trenutak. Čeka ne samo da oseti zanevoljenje pored sebe, nego i da svojim zvonom probudi u paru koji je zaboravio šta znači čekati jutro u zagrljaju ogrnuti rosom ljubav i koliko je ona važna. A tu je, ima je, čeka da joj neko ili nešto da signal i da ponovo bukne. Mali nuklearni reaktor, kome samo fali pokretač reakcije. Koje može biti i jedan monoton metalni zvuk, tako poznat i tako neobičan u isti mah...

Нема коментара:

Постави коментар