Kiša,
Brada
U
jutrima kao što su sada volim da prošetam po ulicama još svežim od jutarnje
kiše. Preskačem bare i izbegavam kapljice koje padaju sa krovova. Gledam
životinje sklupčane ispod streha kako se sklanjaju od sveprisutne vlage.I uvek
odem na pijacu, gde seljaci čiste svoje tezge i pripremaju se za novi dan i
nove sudare sa svojim kupcima. Prvi kupci su uvek bakice sa kolicima i
roditelji male dece – svi malo spavaju iz različitih razloga. Onda dolaze
poslovni ljudi po sveže voće i povrće za svoje multivitaminske napitke. Sve se
kreće, a ja uvek idem do mog omiljenog štanda koji prodaje testo. Teta za tim
štandom uvek mesi i secka testeninu za supe, čorbe, makarone, pite... sve što
bi neko poželeo da jede a ima testa. Na zidu iza nje nalazi se brada uramljena
u staklu. Mislim da je nekakva šala, ali deluje pravo, kao da je neko obrijao
bradu, a onda dlaku po dlaku slagao dok je nije složio kakva je bila na licu i
tako je zalepio za karton i uramio. Jednom prilikom sam pitao gospođu dok je
mesila testo šta je to:
–
To je poklon od mog bivšeg muža, zajedno smo počeli ovaj biznis, pa kad smo se
razveli, tražila sam pola od svega, uključujući i njegovu bradu. On je rekao da
će mi dati nešto drugo umesto brade, ali ja sam insistirala. Onda ju je on
obrijao, doneo u kesi i rekao „evo ti cela, tvoja je ako je složiš!“
–
I vi ste je složili? – pitao sam zapanjeno.
–
Naravno da nisam. Bacila sam tu kesu, kupila veštačku bradu i stavila je u ram.
Poludeo je kada ju je video, mislio je da sam je zaista složila, ali nisam...
mada, ko zna, možda ima prave dlake tu –
namignula mi je. A ja više nisam bio siguran da li je brada prava ili ne. Možda
to priča jer sam došao u ime njenog muža? Ili sam neki skupljač bradi pa hoću
da je otmem. Vratio sam se kući i obrijao se, pustivši da dlačice pobegnu u
slivnik. Dajem im slobodu, neka beže u ciklus razmene materije i prirodu. Ne
želim da deo mene bude nečiji trofej na zidu, makar i lažni trofej, valjda svi
treba da budem bolji nego što jesmo ili možemo da budemo. A meka koža nikad ne
može biti zamenjena za đon...
Нема коментара:
Постави коментар