Porodica, Stena, Briga, Gaćice
Neke reči ti
prosto beže u životu, kao i ljudi. Nikada nisi siguran kako da ih izgovoriš
pravilno, i da li ih koristiš na pravi način i u pravom trenutku. Tome služi i
škola, da se mala deca nauče kako treba da izgovore koju reč i u kom trenutku.
Recimo reč „porodica“ – to je jedna
važna reč, i često se koristi, ali deca misle da je čitav svet njihova
porodica, zato u školi moraju da nauče da je porodica samo ono što im je u
vidokrugu i glasokrugu, a ponekad ni to. Druga takva važna reč jeste „briga“. Važno je ne samo da pokažete
brigu za ljude koji su vam važni, već i da naučite da primite brigu od tih
istih ljudi. Deca se mnogo ne brinu, a i ako se brinu, to vrlo brzo prođe, pa
deluje kao da su stalno bezbrižna. Ali tu je škola koja treba da ih nauči da brigu treba primiti i kad ti nije
potrebna, zadržati i izaći na kraj s njom. Tako se i brine o drugima – tako što
uvažimo njihovu brigu za zaštitu od promaje ili od ostajanja budnim do kasno u
noć. Tu je još čitav niz reči koje beže od nas i koje moramo loviti, kao
leptire sa mrežama od značenja i objašnjenja, kako nam ne bi više bežale i činile
da se osećamo neadekvatno. Recimo tu je i reč „gaćice“ od koje se mnogi nekontrolisano smeju, ili crvene ili
prosto pobegnu iz prostorije. A nema zašto, jer je to reč koja nema mnogo viška
značenja. Označava odevni predmet koji se nosi uz donji deo tela. Ima
higijensku namenu, pored estetske i moguće zavodničke. I to je to. Isto kao i „stena“. Kad to kažete, svi pomisle na
čvrstinu karaktera ili nesrušive zidine. A u pitanju je najčešće veliki kamen
na morskoj ili rečnoj obali, poznat kao tačka za skakanje ili sunčanje. Nikakve
misterije tu nema.
Ali zato kroz
mrežicu školsku prolaze mnoge reči, neuhvaćene i nesređene, i ostaju s nama do
daljnjeg, da nas zbunjuju i čine život težim. Recimo „rastanak“, „samoća“, „sloboda“...
sve te teške reči od kojih se ježi koža i život postaje komplikovan u sekundi, ne
ostaju objašnjenje u školi, barem ne na onaj način da to služi kad se škola
napusti. Šta da kažete na rastanku prijatelju koji odlazi na drugi kontinent?
Šta da kažete sebi kada padne noć, a nemate s kim da pričate? Šta da kažete sebi
kada se osećate sami kraj osobe koju volite...?
To su sve reči. Niz
slova. Zbirka glasova. Jednostavna i moćna, kao kada voda postane tsunami...
Нема коментара:
Постави коментар