Voda, Komarac
Bio jednom jedan
komarac koji nije voleo ljude. To je
dovelo do toga da nije voleo ni da ih bode i sisa im krv jer su ga toliko
nervirali. Zato je odlučio da živi samo na vodi
i po kojoj krvi sa posekotine i flastera, kako bi pregurao teške dane. Na kraju
je i od tih ostataka potpuno odustao. Ostali komarci su mu rekli da nije
normalan, jer ljudi njih ionako ne vole, pa što bi sebi uskraćivao hranu. Ali
komarac je ostao pri svome. Rekao je ostalima svoje vrste:
– Ljudi samo šetaju preko dana, ispuštaju gomilu
zvukova koji nas sve iritiraju, zar ne? Idu levo-desno, pa stanu, pa opet idu,
nekad sede na jednom mestu puno vremena, pa ustanu i opet idu. I sve vreme
zvukovi koji prave su zastrašujući... a tek kada otvore usta? Ja taj užas ne
mogu da izdržim. Čitava provala povišenih i sniženih glasova, na granici
cijukanja i vrištanja. I to ne samo za sebe nego kao da jedni drugima upućuju
te užasne zvuke. A onda dođe noć, kada sva normalna bića izađu u šetnju, i šta
se desi? Oni polegaju kao da su mrtvi i krenu da ispuštaju zvuke kojima kao da
prizivaju demone i đavole? I taj miris koji nas privlači? To je čist otrov da
nas namami kažem vam ja. Imaju sad gomile nekih uređaja, sprejeva...ne ne,
njihova krv je otrovna postala, puna pesticida i nepoznatih stvar, organizama
koji više nisu prirodni, kao mi? Da li je komarac koji pije od zaraženog čoveka
moj brat? Ne više. On sada pripada novom poretku u kome naše močvare postaju
njihovi domovi, a iz onih letećih sprava bacaju otrove koji ni moje pretke više ne
uznemiravaju. Puni su otrova, i taj otrov im je otrovao i duše. A ne. Ja ću se
pričestiti negde drugde, ili nikada više, ali krv njihovu ovakav pošten komarac
neće ni primirisati više...
Tako je govorio,
a drugi komarci bi vrteli jednim krilom u krug, kao da je lud i ingornisali ga.
Posle nekog vremena se povukao, i kao komarac-isposnik proveo svoje poslednje
dane. Danas ga slave kao Sveca među tigrastim i drugim zunzajućim bockalicama,
kao prvog koji je uveo post i nagon učinio delom volje.
Нема коментара:
Постави коментар