Očaj, Snovi
Bio jednom jedan
čovek koji je verovao da snovi kriju
odgovore na sva pitanja koja čovek sebi postavlja, a koja su tako važna da ih
ne možemo proveriti na internetu ili pitati nekog za koga mislimo da to zna.
Sva ta važna pitanja – zašto postojimo? Zašto dim uvek ide ka nepušačima? Kuda
idemo posle smrti? Da li životinje imaju dušu? Da li je prvo bila kokoška ili
jaje?... broj pitanja je delovao negograničen, ne samo po tome koliko su
pitanja bila teška za odgovoriti nego i po obimu odgovora. Zato je odlučio da
uzme pilule za spavanje kako bi spavao dugo i saznao sve što zanima svet.
Namestio je
krevet, okupao se, obukao pidžamu i stavio kapu za spavanje. Nagutao se tableta
i utonuo u dubok san. Tonuo je kroz nivoe snova, od površinskog koji čuva
spavanje. Sedeo je na santi leda i potonuo kroz nju direktno do dubljih nivoa
spavanja. Tamo je zatekao uredno složena sećanja iz skorašnjeg života koja je
voleo da sakrije od sebe. Bila su složena uredno, kao da je u nekakvoj robnoj
kući, po kategorijama – „odnos sa roditeljima“, „životni neuspesi“, „drugi koji
su me upropastili“ i mnoge druge. Otkrio je da se kategorije preklapaju, ali
nije imao vremena da ih ispita, jer ga je pokretni lift odveo u podrum tog
tržnog centra, na sledeći nivo sanjanja. Tamo je zatekao sećanja iz daleke
mladosti koja je zaboravio i retko ih je mogao prizvati dok je budan. Ovog puta
su imale oblik antičke bibiloteke sa policama punih papirusa, uklesanih ploča i
egipatskih hijeroglifa. Ali kategorije su bile slične kao i na gornjem nivou „prva
simpatija“, „prvo letovanje“, „prvo ne roditeljima“ i ko zna koliko drugih
kategorija. Ovde su se kategorije ukrštale tako da su izgledale kao da se
dimenzije preklapaju, pa nije mogao da prepozna u kom pravcu se koja pruža i
svaki put kada bi posegnuo za nečim što se nalazilo na polici, otkrio bi da je
u drugom hodniku. Na kraju je propao kroz rupu u podu u mrak, i tok je tonuo
sve što je video je bio ogroman znak „kolektivno sećanje pre rođenja“ u kome je
video mrave sa ljudskim glavama kao na ubrzanom filmu kako rade i skupljaju hranu,
brinu se o larvama, jedni o drugima i matici. Jurio je kroz mračne i sluzave
tunele pune ljudskog žamroa pomešanog s kiselinom koja mu je grabala grlo i
šuštanja hiljada buba. Ubrzo se našao u potpunom mraku koji je kao da je
prekrivao sve dokle bi mu se pružio pogled. Mrak nije prestajao i što je više
vremena prolazilo, očaj u njemu je
sve više rastao. Ne samo da neće naći odgovore koje je tražio, nego neće moći
ni da se vrati. Padao je kroz tamu, i prvi put je pomislio da možda nije
problem naći odgovore, nego naći prava pitanja. Tu se probudio, u svom krevetu
u istoj onoj pidžami i kapici, dok se napolju rađalo sunce. Odlučio je da
sledeće večeri pokuša ponovo, ali ovog puta da prvo otkrije da li važna pitanja
imaju i važne odgovore, ili je to samo slučajnost...
Нема коментара:
Постави коментар