Školjka, Dopisivanje
Bila jednom jedna školjka koja je živela na dnu mora, i
tamo je provodila većinu svog vremena. Nije baš da je nešto mnogo bila aktivna,
čak i za pojmove školjki. Bila je zalepljena za stenu koju je zvala „kvrgica“ i
po njoj bi se vukla, malo po malo. Mahnula bi nekom jatu riba u prolazu, ili po
kojoj hobotnici koja bi se krila u rupi, ili krabi koja bi brzo utekla. Ova školjka
je volela da piše pisma. Pisala je dugo i pažljivo, sa sve iskrivljenim
rukopisom koji joj je krasio pisma koja je slala drugima. Često nisu bila
adresirana, ili su pogrešne adrese bile upisane na tim kovertama od morske
trave. Marke su često bile nevažeće, pokupljene sa razglednica koje su bačene u
more ili sa pošiljki koje su slučajno ili namerno skliznule s palube. Nije bilo
žiga, jer „kvrgica“ nije imala poštanski broj. I mastilo od hobotnice nije uvek
bilo na raspolaganju niti je ona htela da ga da, pa je školjka morala da je
plaši da bi ga dobila. I kraba nije uvek bila raspoložena da piše vrhovima
svojih klešta, pa je morala da je ubeđuje da je to za dobro svih i da piše
drugim krabama da ih ubedi kako je ovde sve potaman, osim hobotnice koja se
ponekad ljuti bez razloga. Kraba nije znala da čita pa joj je verovala na reč,
mada joj je postalo sumnjivo što se druge krabe ne pojavljuju posle toliko
pisama. Školjka je molila ribe da joj ponesu pisma do najbliže obale. Neke su
pristajale, neke su okretale glavu i mahale perajima oko glave, pokazujući šta
misle o njenom dopisivanju. Ipak
pisma su putovala, i stizala na adrese, znane i neznane, poželjne i nepoželjne,
poneko bi napisao nešto, poneko odgovorio, poneko bacio bez čitanja. Ali
školjka je pisala i dalje uporno, kao da čeka samo jedan odgovor. Kao da samo
jedno pismo u odgovor može sve da promeni. Uostalom, kada se to događa ljudima,
zašto ne bi jednom mekušcu. Imala je svo vreme, imala je papira od trave,
mastila i oštrog pera. Uvek je bilo jata spremnog da ponese makar do sledeće
stene.
Zato ako vam
stigne takvo neko pismo, nemojte ga baciti. Omirište ga, otvorite, pročitajte.
Verovatno vam ništa neće biti jasno, i to je u redu. Napišite odgovor, spakujte
ga u nepromočivu kesicu i bacite u prvo more koje vam je pri ruci. Ili ga dajte
jatu galebova koje je u prolazu, sigurno su i oni čuli za „kvrgicu“ i školjku
koja želi da se druži sa čitavim svetom…
Нема коментара:
Постави коментар