Testiranje, Intervencija
U školi koja je
sagrađena posle poslednjeg velikog rata radio je učitelj koji je voleo da svoje
đake šalje na testiranje, koje nije uključivalo psihologa ili nekog nastavnika.
Test se sastojao u tome da ih stavi na raskrsnicu i da broje i zapisuju sve što
vide u toku jednog dana. Koliko automobila je prošlo i kakvi su bili – skupi,
jeftini, stari, novi, čisti, prljavi...? Što više detalja su morali da zapišu. Takođe
su popisivali i prolaznike. Kako su obučeni? Kako izgledaju? Da li su im kose
prljave, duge, svetle, tamne ili nešto potpuno drugo? Štio više detalja su
morali da zapišu. Tražio je i da obrate pažnje na životinje – koliko ptica su
videli, koje vrste, da li su samo proletale ili su i kljucnule po koje seme
usput. Isto je bilo i sa psima – da li su bili na povocu ili su u pitanju
lutalice? Mali psi ili veliki psi? Rasni ili mešanci? Sve je trebalo popisati i
zapisati, i đaci naravno da nisu uspevali da sve uhvate, ali su se trudili.
Dosta toga je ostajalo na papirima u vidu crtica, beležaka, primedbi. Kada bi
istekao dan, išli bi kući i ujutru dolazili kod učitelja da mu prenesu svoja
zapažanja. On bi ih pažljvio saslušao, klimao glavom dok su se ljutili što nisu
uspeli sve da zapišu - što im je promakao auto ili pas ili mačka. I pitali ga
da li su trebali da gledaju prozore i ono što se pojavljuje na njima. I zašto
nije dato da opišu i zgrade jer su one bitne iako se najmanje menja na njima.
Pažljivo ih je slušao, i onda na kraju bi pitao:
– Šta mislite,
gde je sve tu potrebna intervencija?
Učenici su ga
gledali zbunjeno. Jedan ga je pitao:
– Kakva
intervencija? Protiv čega i zbog čega?
– Pre bih rekao
za koga, kome je najviše potrebna intervencija? – I tu je počela opšta svađa
između prisutnih jer nisu nikako mogli da se dogovore kome je najviše potrebno
da se interveniše. Ljubitelji pasa su bili prvi, kažu da nemaju mnogo zelenih
površina da koriste za svoje potrebe i malo je parkova. Tu su se odmah nadovezali
i ljubitelji automobila, kako nema dovoljno lepih automobila da se vidi i vozi
po gradu. Bilo je reči i prolaznicima, kako je važno da bude više lepših, očešljanih
i čistih ljudi svaki dan. Svako je imao svoju ideju šta je najvažnije, i nisu
mogli da se dogovore među sobom. I tako je ostalo do dana današnjeg, učenici u
svađi su postali odrasli u svađi, a učiteljeva dobra namera da shvate bogatstvo
sveta kroz raskrsnicu je ostala gorka lekcija iz nerazumevanja istog...
Нема коментара:
Постави коментар