Spisak, Senke
Moj komšija nije
voleo senke. Smatrao je da u njima
žive stvari koje će doći. Da je senka odraz onoga što će nam se dogoditi sutra
(reakciju kada saznamo da smo dobili otkaz ili da nas neko voli više nego što
volimo sebe), da kriju osećanja koja tek treba da iskusimo (bol usled gubitka
voljene osobe ili radost usled spoznaje nove) ili da nose u sebi ono što treba da
postanemo (roditelji, prijatelji, ljubavnici, starci u domu). Uvek su mu po
kući gorele sijalice, mnogo lampi postavljenih svuda, tako da su senke mogle samo
da se kriju i ništa drugo. Čitav stan mu je blistao noću među ostalim zgradama,
kao malo sunce u mraku, okruženo stanovima-zvezdama onih koji su spavali i
pustili da ih senke grle i stope se s njima. Računi za struju su mu bili
astronomski, ali nije se obazirao na to. Bilo je važno sakriti se od
budućnosti, od dodira tame koja pleše na zidu svaki put kada napravi bilo kakav
pokret, od namigivanja mraka sa poda svaki put kada bi stao ispod izvora svetla.
Senke su krile budućnost, mislio je, onda neka i one budu u svom sopstvenom mraku.
Jednog dana, u
sumrak, nestalo je struje u čitavom gradu. I moj komšija se našao okružen senkama.
Odlučio je da se ne pomera - ako bude miran možda i ne primete šta se događa. Ali
on se osetile promenu. Jedna po jedna, počele su da se bude. Senka na zidu sa
reprodukcijom Van Goga se protegla i zevnula, ne ispustivši nikakav zvuk.
Druga, koja je boravila na podu, omirisala je tepih neopran mesecima i
zadrhtala. Ostale senke su takođe počele da se osvrću oko sebe, češkaju se i
istežu, kao da se spremaju za trku. Komšija je gotovo prestao da diše. Mislio
je da je gotov i da će sada saznati ne samo svoju budućnost, nego i čitavog
sveta. Ali ništa od toga se nije desilo. Senke su izvadile spiskove iz džepova i počele da ih upoređuju – koja je bila gde,
koliko puta i kakve su im smene na mestima gde treba da budu. Počele su da
menjaju mesta, da tapšu jedna drugu i da se podržavaju u tome koliko mogu da
izdrže ležanje na zemlji ili prikovanost za zid. I tad je moj komšija shvatio
da one ne kriju budućnost, samo sadašnjost koju su međusobno podelile tako da
nijedna ne primi više ovde i sada nego što zaista može da izdrži…
Нема коментара:
Постави коментар