Voda, Ispit
Jedno jutra sam
pošao na ispit. Ne sećam se kakav je
bio, ali je verovatno bio prilično važan, čim pamtim da sam morao da budem
tamo. Na putu do fakulteta, ispred mene se pojavila ogromna bara. Zgazio sam u
nju i nastavio da gacam, a voda je
rasla polako ali sigurno. Kada mi je stigla do kolena, zapitao sam se da li je
pametno to što radim, ali sam nastavio put. Kada mi je došla do pojasa, učinilo
mi se da bih trebalo da stanem i vratim se nazad. Kada se popela do grudi,
zastao sam, rešen da nešto preduzmem. I nastavio sam pravo, sve dok nisam počeo
da gutam vodu. Uskoro me je pokrila preko glave, ali sam nastavio dalje svoj
put. Na kraju sam se onesvestio, i probudio se na nekoj čudnoj obali koja nije
bila druga strana bare, nego plaža sa niskim rastinjem, blagim vetrom. Tako
dakle izgleda kada se krene putem koji niko ne vidi osim mene…
Нема коментара:
Постави коментар