Šljiva, Zagreb
Bila jednom jedna šljiva koja se probudila u korpi jednog
jutra, sa ostalim drugaricama i drugovima šljivama i odlučila da neće postati
pekmez, rakija ili slatkiš posle ručka. Njena sudbina biće drugačija nego bilo koje
druge šljive i zato se prvom prilikom otkotrljala iz korpe i pala pored,
spremna da nastavi svoj kotrljajući put u večnost. Nažalost, nije dospela
daleko jer ju je zgrabilo i stavilo u usta malo dete koje se muvalo okolo i
ogladnelo kad je videlo korpu i skakutavu crnu lopticu. Šljiva se nije predala
ni kada je dete pojelo i kad je od nje ostala samo koštica, koju je detence
muljalo po ustima. Ni kad ju je majka deteta konačno izvadila i bacila kroz
prozor kola u pokretu, negde na auto-putu Beograd-Zagreb. Koštica se otkotrljala do prve rupe i tu smestila. Iz
godine u godina rasla je i postala veliko drvo koje je svake godine davalo puno
šljiva. Ali nije zaboravila svoje teške početke, pa su sve šljive imale na sebi
tragove koje su ličile na automobilske gume i ukus kao dečija radost pošto
zgrabi omiljeni slatkiš u ruku…
Нема коментара:
Постави коментар