Mrak, Provala
Bio
jednom jedan mrak koji je voleo
ljude. Voleo je da se druži s njima, da ih ušuškava u krevet kada zaspu, da im
čuva san dok spavaju. Nikako mi nije bilo jasno zašto ga stalno teraju. Svaki put kada
bi se ljudi uznemirili, on bi pojurio k njima da ih umiri, ali bi oni umesto
njega odmah pozivali u pomoć njegovu sestru Svetlanu, da im pruži utehu. Jedne
večeri, prišao je Svetlani što je bliže mogao, jer mu je njeno prisustvo bilo
bolno i pitao je:
– Zašto svi ljudi trče tebi, a ne žele kod mene da pronađu
utehu?
Svetlana mu reče:
– Zato što se tvojim imenom i snagom koriste zli ljudi
da sakriju svoje nedela - provale,
ubistva, otmice, krađe. Ja, s druge strane, im sve obasjam, iako ne razumeju
šta vide.
Mrak je ćutao, i pitao:
– Šta mogu da uradim drugačije? Ne mogu da
prestanem da budem to što jesam?
Svetlana mu se osmehnula trepereći poput
plamena:
– Možeš da prestaneš da budeš bilo šta, bilo kada i bilo gde.
Mrak
joj se osmehnuo sa zahvalnošću. I vratio se u svoj dom koji se ne može videti.
Ne može da spreči zlo da se krije iza njega, može da spreči sebe da se krije od
Svetlane. Zato je izabrao dva nova imena za sebe – „Zora“ kao početak nade i
„Sumrak“ kao početak kraja...
Нема коментара:
Постави коментар