Uravnoteženost, Robot
Bio
jednom jedan robot koji je bio prilično
emotivan. Plakao bi gledajući tele-novele, plakao bi kada bi video gladno kuče
na ulici ili malo dete kako prosi. Njegovog šefa je to jako nerviralo jer nije
mogao da se dobro koncentriše na posao. Inače je radio kao odžačar na
periferiji grada. Stoga je šef odlučio da ga prebaci u bogatiji deo grada, kako
bi ga sprečio da plače. Njegov šef – proračunat i stabilan robot – je
izračunao da su nesrećni prizori statistički ređi tamo gde žive bogati nego
siromašni. I tako je robot-odžačar počeo da radi u elitnom kraju, čisteći
dimnjake od kamina i ugrađene roštilje. Ali ubrzo je otkrio da su kamini
uglavnom veštački, njihovi odžaci zazidani, roštilji mahom
električni, jer niko ne voli da udiše garež. Umesto uravnoteženosti, osetio je kako mu je život besmislen. No, pošto je
bio robot, nije se ubio. Umesto toga vratio se šefu i tražio premeštaj u
siromašni deo grada. "Plakanje je ipak lakše", rekao mu je. "To je poklon drugima,
znak da ih vidim i prepoznajem, i da mogu da ih razumem." Čak i ljude sakrivene
iza ekrana, zarobljene u tele-novelama. Pogotovo njih...
Нема коментара:
Постави коментар