Vreme, kocka
Bila jednom jedna kocka za igru koju su bacali mnogi, ali
je uvek davala rezultat koji je trebao nekom drugom, a ne onoj osobi koja bi se
igrala. Tako bi recimo pokazala broj 6, iako je igraču trebalo 5 ili manje, ali
je ta šestica bila deo jednog „Yamba“ koji se odigravao stotinu kilometara niže
u malom gradu. Ili bi pokazala broj 2, iako je bacaču trebao samo 1, ali ta 2
je bila nečiji ulazak u kućicu u “Ne ljuti se čoveče” i pobeda. Igrači „Monopola“
na drugoj strani zemaljske kugle bi dobijali brojeve neophodne da stanu na polje
sa imovinom koje im treba da kupe, dok su igrači rizika na suprotnoj strani
gubili čitave kontinente. Kocka je postala poznata kao “baksuz”, koji nikad ne
daje brojku koja treba, ma koliko je tresli u ruci, duvali u šake koje je drže,
krstili se, molili i palili sveće. Ona je davala brojeve koji su trebali nekom
drugom, a taj ili ta nikada nisu bili pri ruci…
I to je trajalo dok kocku
nije posetilo Vreme, preobučeno u
starca koji se pomagao štapom pri hodanju i tvrdio da ne vidi dobro, ali da mu
je sluh za njegove godine odličan. Obučen u odelo boje mesinga, oko vrata mu je
visio medaljon koji je ličio na klatno časovnika. Ako bi ste se zagledali u
njegove zenice, videli bi ste kazaljke kako klize duž ivice kruga. Vreme je
reklo kocki:
– Možda je vreme da
prestaneš da pomažeš onima koji nisu ispred tebe, i da pružiš poneki broj i
onima koji te dodiruju, i nadaju ti se.
Kocka je slegla ramenima,
tako da su se brojevi iskrivili:
– A da ti gledaš malo
svoja posla? Ja radim ono što mi se sviđa, a tebi ako se ne sviđa, nađi neku
drugu kocku.
Starac ju je posmatrao
kratko, a onda je prešao rukom preko nje, i svi brojevi su nestali. Od kocke za
igru postala je samo kocka – bela i neupadljiva. Vreme je otvorilo šaku i u
njoj su bili svi brojevi – skupovi tačkica koje su drhtale na njegovom dlanu. Smestio
ih je u svoj džep i rešio da ih pokloni tamo gde ljudima trebaju tačke, pouzdane
i čvrste, a ne slučajni zbir koji otvara ili zatvara nova poglavlja u životima.
Uostalom, slučajnost mu je prijateljica i neće se ljutiti, i ona voli da
ponekad oseti stabilnost. Zato je u drugu ruku uzeo praznu kocku, da je njoj pokloni…
Нема коментара:
Постави коментар