Konj, Vakcina
Bila jednom jedna vakcina koja je volela da se druži sa
ljudima, ali su je svi izbegavali. Niko nije voleo da vidi špric sa iglom, ma
koliko ona mogla i nečeg dobrog imati u sebi. Zato je jednog dana pobegla iz
frižidera i tražila po svetu nekoga ko bi provodio vreme s njom. Tražila je
dugo i tako je nabasala na jednog konja
koji je mirno pasao travu pored puta.
– Izvinite, konju,
da li znate u kom smeru ima ljudi kojima ne smeta neko ko je oštar i pun
uspavanih virusa…?
Konj ju je pogledao,
frknuo i odgovorio:
– Za ljude ne
znam, ali meni ne smetaš, samo nemoj da mi kvariš travu i pusti me da trčim i
možeš da mi budeš prijateljica…
Tako su počeli da
se druže, razmenili fejsbuk profile, lajkovali selfije koje su pravili, bili su
dobri drugari dugo vremena. Onda se konj razboleo a vakcina je odlučila da mu
pomogne pa ga je bocnula svojim sadržajem. Konj se postepeno oporavio i puno
joj se zahvalio. Pošto je bio trkački konj u najboljim godinama i kondiciji,
odlučio je da vakcinu učini svojim džokejem i da se takmiče na trkama zajedno.
Bili su neobičan par, pogotovo jer je vakcina otkrila ogromnu želju za pobedom
u sebi, pa je počela da ga bocka da žuri kad bi usporavao na stazi, od čega je
konj često bio prehlađen, šmrcajući i kijajući dok je trčao. Ovaj čudan par je
pobeđivao i gubio, ali nije prestao da radi ono što ih je oboje radovalo - da
juri duž staze dok im ljudi kliču i navijaju iz dubine grla…
Нема коментара:
Постави коментар