Jastuk, Sastanak
Bio sam na
poslovnom sastanku gde mi je rečeno da
je glavni zadatak svih prisutnih da spavaju čvrsto, kao da su kući u svom
krevetu. U sali za sastanke sam zatekao konferencijski sto okružen krevetima na
rasklapanje, dubokim foteljama za izležavanje, ligištulima sa plaže i vrećama
za spavanje. Projektor sa laptopom je već bio uključen i na njemu su se
nalazili raznovrsno oblici toplih boja koji su se sporo kretali po ekranu. Nisam
hteo da se previše ističem pa sam izabrao fotelju i zavalio se u nju. Ubrzo su
pristigli i ostali učesnici sastanka i svi su se smestili na preostala mesta. U
prostoriju je potom ušao čovek u pidžami i sa kapom za spavanje na glavi, sa
kompletom bajki za laku noć i jastukom
pod miškom. Smestio se za čelo stola, i počeo da čita tihim glasom. Uskoro se oko
stola raširilo hrkanje, mljackanje i sporo disanje, dok su se grafici na PP prezentaciji
smenjivali sa tekstom koji niko nije čitao. Umesto toga, slušali smo o
princezama u zamkovima, hrabrim prinčevima i podlim vešticama, ljubavlju koja
pobeđuje sve prepreke i zlom koje na kraju uvek biva kažnjeno. Skoro sam zadremao, kada je čovek u pidžami prestao da čita, zaklopio knjigu i smestio
glavu na jastuk, pevušeći uspavanku. Tad sam i ja konačno zaspao i sanjao da
smo se na sastanku dogovrili o uslovima dalje saradnje, koji su bili bolji nego
što sam očekivao. Kad sam se probudio, svi su već bili otišli. Pitao sam se da
li su i oni sanjali isto, ili je svako imao svoju verziju ovog sastanka u
snovima – samo onu koju može da prihvati i podnese… i s kojom kući može da
spava bez čitanja bajki i tihe uspavanke…
Нема коментара:
Постави коментар